Razgovor sa Đorđem Beguom PDF Štampaj E-pošta


djordje_begu_4.jpgĐorđe Begu rođen je 1945. u Kotoru, gdje je završio nižu muzičku školu. Život i školovanje nastavio je u Dubrovniku. Tamo je ostvario uspješnu muzičku karijeru, nastupajući širom svijeta kao stalni član, a kasnije i muzički rukovodilac folklornog ansambla »Linđo«. Pored ove funkcije, od 1980. godine  član je klape »Maestral«. Instrumentalista je, a najviše je svirao kontrabas u ansamblu »Linđo«. Svira više žičanih instrumenata, (prim, bas-prim, bugarija, kontra, berda itd.). Posebno voli da svira lijericu, dubrovački folklorni instrument, kojeg je naučio da izrađuje u slobodnom vremenu. Sarađuje već dugo godina sa Krešimirom Magdićem , visoko cijenjenim kompozitorom klapske muzike, za koga kaže da mu je dao osnove tehnike sviranja i uputio ga u promišljanje i slušanje muzike.  Magdić mu je bio šef u ansamblu »Linđo« i voditelj u klapi »Maestral«. Mnogo je naučio i od klarinetiste Antuna Simatovića,

 Veliko iskustvo u radu s klapama i druženje sa vrsnim poznavaocima klapske muzike preporučilo je Đorđa Begua da bude pozvan u Perast i preuzme ulogu člana stručnog žirija na VII. Međunarodnom festivalu klapa. Razgovor za portal Festivala vođen je uoči prve festivalske večeri. 

Gospodine Begu, odazvali ste se pozivu organizatora Festivala da budete član žirija. Kao rođeni Kotoranin sigurno pratite muzička zbivanja u rodnom kraju. Da li ste imali priliku da gledate neki od ranijih festivala u Perastu i što očekujete na ovom novom?

Ljeti imam suviše malo vremena da bih prisustvovao ovakvom događaju, ali sam zato na satelitskom programu TV Crne Gore gledao reprize ranijih festivala. Ideja o održavanju ovakvog festivala je dobra i treba je podržati. Perast je posebno inspirativan za klapsku muziku. Kao član žirija smatram se dovoljno stručnim i kompetentnim, s obzirom na posao kojim se bavim. U ovakvim prilikama nerijetko presuđuju ukusi članova žirija koji su različiti, pa ipak postoje standardni kriterijumi vrednovanja koje treba poštovati. Očekujem neizvjesnu borbu između klapa i vjerujem da će takmičari dati sve od sebe, što će svakako dati kvalitet ovoj priredbi. Ovo je ipak sedmi festival u Perastu i organizacija je sigurno dostigla pristojni nivo.

Poziv Vama nije slučajan, već je zamišljen kao prilika za uspostavljanje mosta saradnje između Festivala klapa u Perastu i uticajnih ljudi iz  klapskog života dubrovačkog područja. Slijedeće pitanje je, kako bi se ta saradnja mogla ostvariti?

Moj stav je da se sve  može ostvariti ako postoji vrijeme, dobra volja i neophodni novac. Za ostvarenje kontakata ja ću rado poslužiti kao spona, s obzirom da sam Kotoranin koji dugo živi u Dubrovniku. Prijatelj sam sa svima koji nešto znače u klapskoj muzici Dubrovnika. Mogao bih pomoći da na Festival dođu klape iz Dubrovnika, ali je za to potrebno vrijeme. Voditelji klapa se ne odlučuju tako brzo, već su skloni da prvo snime teren, preslušaju materijal sa ranijih festivala i procijene što treba da urade, sa kakvim repertoarom da dođu, da bi ostvarili uspjeh. Osnovni cilj nastupa na festivalu je ipak osvajanje nagrade, prvog mjesta. O tome voditelji kvalitetnijih klapa itekako vode računa.

Postoji li neki recept za uspjeh na ovakvim festivalima? Ovdje mislim prije svega na izbor pjesama, jer neke klape dolaze sa  klasičnim repertoarom, a druge izvode čak i pop muziku u klapskoj obradi.

Krešo Magdić je uvijek govorio da se klapa mora prepoznati, bilo gdje da nastupa, po originalnom, autentičnom načinu interpretacije i izboru muzike kraja iz kojeg dolazi. Dubrovačke klape moraju gajiti dubrovački stil pjevanja. Kod Vas je dolazio Janes Vlašić, voditelj više korčulanskih klapa. Njegova klapa se mora prepoznati kao korčulanska. Zadrani se takođe lako prepoznaju po svom stilu. Treba po svaku cijenu izbjeći imitiranje drugih, jer to automatski znači gubitak vlastitog identiteta.

To bi ujedno bila i preporuka domaćim klapama da koriste izvorni melos kao bazu za svoj repertoar?

Svakako!  U Boki Kotorskoj postoji  dovoljno sačuvanog muzičko-folklornog blaga. Iako je ovo geografski malo područje, izvorni napjevi se razlikuju u području Kotora od onih u Tivtu ili okolini Herceg Novog. To je značajan muzički materijal, koji bi se mogao dobro iskoristiti u klapskom pjevanju.

Imali ste priliku da dobro upoznate tehniku klapskog pjevanja i mnoge probleme na koje nailaze izvođači ove vrste muzike. Možete li nam odati neku tajnu?

Posebnih tajni nema, potreban je ogroman trud voditelja i pjevača da bi klapa postala »konkurentna«. Klapsko pjevanje se dugo uči i studira, jer note same po sebi nisu dovoljne. Postoji između tih nota nešto što treba prepoznati i  »uhvatiti«, kao što imaju običaj da kažu muzički stručnjaci. Voditelji klapa, kao i dirigenti, mogu pripremati istu pjesmu po istim notama, ali će ona uvijek zvučati drukčije. Sjajan primjer je pjesma »Sušna žikva na školju«, koju je napisao naš voditelj Krešimir Magdić. Klapa »Maestral« nikada nije uspjela da izvede tu pjesmu na način kako je interpretira klapa »Sinj«. Razlog je taj što je Magdić ovo popularno djelo pisao specijalno za klapu »Sinj«, prilagođavajući se njihovom stilu. Pjesma koju smo mi snimili zvučala je više »po dubrovački«. Neke Magdićeve pjesme ne mogu se korektno interpretirati bez dobrog poznavanja samog autora i njegovih zamisli. On ih obično saopštava kratko, u svega dvije rečenice.

Ja nisam ljubitelj ženskih klapa, jer mi zvuče kao 4 violine, čak ne ni kao violinski orkestar. To su visoki tonovi koje moje uho teško razlučuje. Klapa je, na kraju krajeva, i  nastala kao muška. Muška klapa koristi prirodni raspon tonova koji godi ljudskom uhu.

Ipak, svjedoci smo da je broj ženskih klapa stalno u porastu?!

Problem je u tome što je muškoj klapi  teško naći dobrog tenora, bas je manji problem. Muška klapa se prepoznaje po tenoru. Svojevremeno je Vinko Coce davao imidž klapi »Trogir«. Kada je  on otišao da pravi pjevačku karijeru, klapa »Trogir« je nestala  sa scene.  Klapa »Maestral« dobila je pravu boju tek kada je na mjestu tenora Marija Romanovića zamijenio, danas nažalost pokojni, Mišo Šperanda,. On je bio izvanredan lirski tenor, kako ja imam običaj da kažem, božji tenor. Kada ga je prvi put čula profesorica pjevanja, pitala je »Pa gdje si ti do sada?« On je odgovorio: »Gospođo moja, pa ja živim već 50 godina u Dubrovniku«. Eto jedne zgode, koja pokazuje koliko je tenor značajan i cijenjen.

Pominjali smo Krešimira Magdića, jednog od najuglednijih voditelja klapa i kompozitora klapske muzike. Mnoga njegova djela izvodila su se u Omišu, a poznato je da on piše i renesansnu muziku?

To je druga oblast njegovog djelovanja, mada i tu ponekad koristi  klape, kao »Linđo N« (dodatak imenu uspomena je na njihovog preminulog člana Nina). U svojim aranžmanima Magdić koristi lutnju, violu de gamba. ...

Koliko uspijeva da uvjeri.slušaoce u autentičnost muzike iz prošlih vremena ?

Savršeno, rekao bih. To je muzika za koju se note traže po crkvenim arhivima, a istovremeno se kontaktira sa muzičarima iz drugih krajeva svijeta, koji izvode sličan repertoar. Dubrovnik je zbog pogodnih prostora privlačan izvođačima renesansne muzike, pa se nerijetko mogu u živo slušati  umjetnici svjetskog renomea. I Magdić je na Dubrovačkim ljetnim igrama održao  niz uspješnih koncerata ovog tipa, kao što su renesansne večeri u Dominu, na Lokrumu. ...

Muzika Vam je omogućila da putujute i posjetite mnoge krajeve svijeta . Možete li ispričati neki zanimljiv događaj sa tih putovanja?

Putovao sam mnogo, lakše mi je navesti mjesta gdje nisam bio. Naprimjer u Meksiku, u čuvenom Akapulku, djelio sam hotelsku sobu sa kolegom, koji je kao i ja brkovima podsjećao na Meksikanca. Odlučili smo da to iskoristimo, pa smo kupili pončo i sombrero i tako opremljeni sjeli da popijemo kafu, ustvari makijato sa malo vode, uz obaveznu tekilu. Ja inače nastojim da u svakoj zemlji koju posjetim probam domaće specijalitete. Odjednom su se oko nas stvorili marijači i svirali  nam sve što smo tražili. Odlično smo se uklopili u njihovo društvo.

U revijalnoj večeri Festivala nastupa dubrovačka klapa »Raguza«, čiji je član još jedan Kotoranin, Krunoslav Težak. S njim ste sigurno često u kontaktu

Svakako, često se viđamo i razgovaramo, ponekad i na neobičnim mjestima, recimo na kotorskom groblju, gdje su sahranjeni članovi njegove i moje familije. Klapa »Raguza« jedna je od najboljih u Hrvatskoj i sigurno će publika uživati u njihovom koncertu.

Dosta smo razgovarali o klapskom pjevanju. Vama je ipak glavno zanimanje vezano za folklorni ansambl »Linđo«, gdje ste muzički rukovodilac

»Linđo« je u suštini amatersko društvo u kojem je angažovano nekoliko profesionalaca poput mene, jer bez njih ono ne bi moglo da funkcioniše. Folklor mi je omogućio da posjetim mnoge krajeve svijeta i doživim nezaboravne trenutke.

U Dubrovniku klape nastupaju mnogo češće sa instrumentalnom pratnjom. Da li to predstavlja prilagođavanje ukusu publike, brojnih turista?

To je neka vrsta komercijalizacije klapske muzike,  prilagođavanje potrebama turističke propagande. Dubrovnik je već odavno prepoznatljiv baš po toj vrsti muzike. Primjer su klape »Raguza«, »Maestral« i drugi. Ovakva muzika  je praktična kada se izvodi cjelovečernji koncert, jer je samo pjevanje naporno. Potrebno je s vremena na vrijeme aktivirati instrumente i odmoriti grlo.

Vrijeme je da i mi to uradimo. Zahvaljujem Vam što ste se ljubazno odazvali pozivu na ovaj razgovor

Hvala i Vama što ste me pozvali da učestvujem na Festivalu.

 

Razgovor vodio Antun Vih,  urednik portala Međunarodnog festivala klapa–Perast

 

 

 

 

 

 
RocketTheme Joomla Templates