Bugarštica PDF Štampaj E-pošta
BUGARŠTICA, stara narodna pjesma ponajviše epskog, katkada lirskog ili mješovitog sadržaja, ispjevana u stihu dužem od deseterca, obično u petnaestercu ili šesnaestercu. Stih je redovito cezurom podijeljen u dva metrička dijela po sedam ili osam slogova: Udrio je ostrogami / junačkoga dobra konja, Tere to mi odjizdi / prid junaci crnom gorom. U nekim bugaršticama iza dva ili više stihova dolazi pripjev (refren) redovito od šest slogova.
Podrijetlo riječi bugarštica neki izvode od narodnog imena Bugarin, koje u zapadnim krajevima često označuje Makedonca, pa i Srbina, a vjerojatno je u vezi s glavnim junakom bugarštica Markom Kraljevićem; drugi drže, da je ime bugarštica poteklo od glagola bugariti (naricati, o nečem žalosnom pjevati). Bugarštica je osobito proširena u primorskim hrvatskim krajevima i Boki od XV do XVIII st., kada ju je potisnula deseteračka pjesma. Metričke osobine bugarštice dovode se u vezu sa srednjevjekovnim latinskim i grčkim stihovima dužeg metra. Ličnosti i teme bugarštice potiču iz povijesne narodne predaje (Marko Kraljević, knez Lazar, Miloš Obilić, kralj Vladislav, kralj Matijaš, Sibinjanin Janko, Jakšići, banovi Berislavić, Karlović i Zrinski, dubrovački i bokeljski junaci itd.).
Prve bugarštice zabilježili su: Petar Hektorović u svom Ribanju i ribarskom prigovaranju 1555 (Kraljević Marko i brat mu Andrijaš, Radosav Siverinac i vojvoda Vlasko), J. Baraković u Vili Slovinki 1614 (Majka Margarita), ban P. Zrinski (u drugoj polovini XVII st.); u XVII i XVIII st. sakupljali su ih Đuro Mattei–Matijašević, Andrija Zmajević i Josip Betondić.Prvu štampanu zbirku bugarštica objelodanio je 1878 V. Bogišić (Narodne pjesme iz starijih, najviše primorskih zapisa). (Enciklopedija Leksikografskog zavoda – Zagreb 1955)
 
RocketTheme Joomla Templates