Perast i klapsko pjevanje PDF Štampaj E-pošta

    Kažu da je Boka Kotorska, zaliv čudesne ljepote, nastala posebnim nadahnućem stvaralačkih sila prirode. U to se možemo posebno uvjeriti ulazeći morskim putem kroz uski prolaz Verige u unutrašnji dio zaliva, gdje nailazimo na  dva ostrvca, dva bisera što ukrašavaju barokni gradić, koji kao da je upravo izronio iz plavih dubina i ustremio se ka nebu i suncu svojim visokim, vitkim zvonicima.  

  Perast svoj procvat doživljava u 16., 17., i 18 vijeku kao značajan pomorski centar na Jadranskoj obali. Početkom 18.vijeka ima oko 3000 stanovnika i 40 velikih brodova duge plovidbe. Peraštani su se pomorskim i ratničkim vještinama izborili za poseban status svoga grada u vrijeme vladavine Venecije, posebno poslije turskog osvajanja dijela Bokokotorskog zaliva.  U Perastu tog doba cvate pomorska trgovina, a neke kapetanske obitelji dolaze do velikih novčanih sredstava, koja ulažu u izgradnju raskošnih palata, crkava i drugih građevina. Palate: Bujovića, Zmajevića, Smekje, Viskovića, …  svjedoci su tih vremena, a zahvaljujući njima Perast se i danas smatra najljepšom baroknom cjelinom na istočnoj obali Jadrana.  

  Perast je u svojoj bogatoj pomorske prošlosti dao niz istaknutih ličnosti, kao što su znameniti barokni slikar Tripo Kokolja, pomorski kapetan i pedagog Marko Martinović, učitelj ruskih boljara Petra Velikog, admiral ruske baltičke flote Matija Zmajević  ... 

  Peraštani su, posebno u teškim vremenima, nastojali da očuvaju identitet njegujući maternji jezik i bilježeći narodnu poeziju, posebno bugarštice , narodne pjesme dugog stiha, koje su se pjevale na tada popularnim, a danas nažalost izgubljenim, muzičkim motivima.

  Klapsko pjevanje, kao dio muzičkog identiteta mediteranskih gradova, nastalo je u Dalmaciji sredinom XIX vijeka, a u Boki Kotorskoj popularnost steklo krajem XIX vijeka, kada nastaju prve grupe pjevača koje višeglasno izvode narodne melodije. U početku je to spontano pjevanje “iz gušta”, u konobama ili ispod voltova srednjevjekovnih građevina, a kasnije dobija organizovan oblik složenih, uglavnom četvoroglasnih “a cappella” kompozicija, koje se izvode na prigodnim koncertima.  Do danas je na području Boke djelovao veći broj muških, ženskih i mješovitih klapa, ali klapsko pjevanje nikada nije steklo onu popularnost i kvalitet koje ima u susjednoj Dalmaciji, već je opstajalo najviše zahvaljujući entuzijazmu nekoliko kompozitora i voditelja, zaljubljenika u ovu vrstu muzike.

  Ideja o organizovanju festivala klapske muzike nastala je iz saznanja o potrebi očuvanja klapskog pjevanja kao značajnog segmenta kulturne baštine Boke Kotorske. S druge strane, smatralo se da festival ovog tipa može podsticajno djelovati na dalji razvoj klapske muzike, napredovanje postojećih klapa i formiranje novih.

  Frano Alfirević je u “Putopisima i esejima” 1942 zapisao:  “Mali trg pred crkvom, s divnim renesansnim zvonikom, tužan je kao raskošna odaja iz koje su svi otišli poslije svršene svečanosti  ....” 

  Međunarodni festival klapa, koji se od 2002. godine svakog ljeta održava na pomenutom trgu, vraća nakratko živost Perastu, baš kao i tradicionalne svetkovine: Mađ, Gađanje kokota, Fašinada  . . .  Svjetlost reflektora i skladni glasovi uvježbanih pjevača stapaju se sa patinom kamenih zidova drevnih građevina dajući im novi raskošni sjaj. Perast ponovo živi . . .

 
RocketTheme Joomla Templates